MJESTO I ULOGA INTERVENTNIH KARDIOLOŠKIH POSTUPAKA U LIJEČENJU PRIROĐENIH SRČANIH GREŠAKA U NOVOROĐENČADI. (Croatian)

THE PLACE AND ROLE OF INTERVENTIONAL CARDIOLOGICAL PROCEDURES IN TREATING CONGENITAL HEART DISEASES IN NEWBORNS. (English)

Over the last 15 years the focus of the pediatric catheterization in neonates has dramatically changed from a primary diagnostic function to a mainly therapeutic one. The result is that today therapeutic catheterization techniques have replaced conventional surgery for increasing number of lesions such as critical valvular aortic or pulmonary stenosis, critical aortic coarctation etc. Interventional transcatheter procedures can broadly be grouped as dilations (septostomy, valvuloplasty, angioplasty, patent ductus arteriosus stenting) or as closures (embolization of aorto-pulmonary collateral vessels, patent ductus arteriosus occlusion). Over the time, some of those procedures (such as balloon dilatation of critical pulmonary valve stenosis, embolization of aorto-pulmonary collaterals or patent ductus arteriosus closure) became the first method of choice in treatment of such lesions. Lastly, hybrid procedures as a first step in the treatment of hypoplastic left heart syndrome or muscular ventricular septal defect closure in low weight infants are, in the last couple of years, gaining more acceptances worldwide. [ABSTRACT FROM AUTHOR]

Posljednjih 15-ak godina broj novorođenčadi s prirođenim srčanim greškama koje se uspješno rješavaju primjenom suvremenih metoda interventne kardiologije u stalnom je porastu. Balonska dilatacija kritične novorođenačke stenoze plućne arterije danas je metoda izbora i u potpunosti je zamijenila kirurško rješavanje ove greške. Balonska dilatacija aortnog zalistka, po svojim, kako neposrednim tako i udaljenim rezultatima, ne razlikuje se od rezultata kirurškog liječenja. Balonska dilatacija kritične novorođenačke koarktacije aorte ima privremeni karakter i primjenjuje se samo kod vitalno ugrožene novorođenčadi kod koje je kirurško liječenje previše rizično. Primjena stentova kod duktus-ovisne sistemske odnosno plućne cirkulacije može uspješno zamijeniti prvi kirurški korak u rješavanju sindroma hipoplazije lijevog srca, odnosno kiruršku ugradnju aorto-pulmonalnog šanta. Embolizacija patoloških aorto-pulmonalnih krvnih žila uspješno rješava kongestivnu srčanu insuficijenciju nastalu kao posljedicu postojanja velikog ekstrakardijalnog šanta. Najzad, hibridne procedure kao prvi korak u liječenju novorođenčadi sa sindromom hipoplastičnog lijevog srca ili pri zatvaranju hemodinamski značajnog defekta pregrade između pretklijetki kod djece s malom tjelesnom masom su, tokom posljednjih pet godina, u primjeni u sve većem broju centara širom svijeta. [ABSTRACT FROM AUTHOR]

Copyright of Paediatria Croatica, Supplement is the property of Paediatria Croatica and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use. This abstract may be abridged. No warranty is given about the accuracy of the copy. Users should refer to the original published version of the material for the full abstract. (Copyright applies to all Abstracts.)